Nedostaci postojeće mreže

U Republici Hrvatskoj trenutno je ustanovljeno:

- 15 županijskih,
- 67 općinskih,
- 61 prekršajnih,
- sedam trgovačkih i
- četiri upravna suda.

​Pritom, 34 općinska suda imaju nadležnost za  postupanje u kaznenoj grani sudovanja.

Racionalizacija mreže sudova započela je 2008. godine donošenjem Zakona o područjima i sjedištima sudova, a s pripremama za tu prvu racionalizaciju počelo se 2005. godine.

Proces racionalizacije mreže sudova bio je usmjeren na smanjenje broja općinskih, prekršajnih sudova i općinskih sudova koji sude u kaznenoj grani sudovanja, ali se nije odnosio i na reorganizaciju sudbene vlasti. Tim procesom smanjen je broj:

  • općinskih sudova sa 108 na 67,
  • prekršajnih sudova sa 114 na 63,
  • županijskih sudova s 21 na 15, a
  • trgovačkih s 13 na 7 sudova.

Provedena analiza o radu općinskih i prekršajnih sudova u protekle dvije godine pokazala je da je, unatoč mjerama racionalizacije, postojeći ustroj sudačke mreže i dalje neodgovarajući te da unatoč dovoljnom broju sudaca i velikom broju sudova:
 
  • suci su i dalje neravnomjerno radno opterećeni,
  • sudski postupci su dugotrajni,
  • zaostaci u radu se ne smanjuju zadovoljavajućim tempom,
  • sudska praksa je neujednačena,
  • a povrh toga ne postoji ni potrebna specijalizacija sudaca.

Normativne i organizacijske mjere koje su poduzimane u pravcu ujednačavanja radne opterećenosti sudova i sudaca, kao primjerice izmjene stvarne i mjesne nadležnosti sudova, racionalizacija određenog broja sudova, ustanovljavanje pojedinih specijaliziranih sudova, premještaji sudskog osoblja, kadrovsko popunjavanje i slično, nisu polučile zadovoljavajuće rezultate.                  
 
Velik broj sudova nameće problem nepostojanja mogućnosti premještanja sudaca i službenika koji rade u pravosudnom sustavu s jednog suda na drugi, čak i kada se radi o neznatno udaljenom sudu.

U cilju uravnoteženja radne opterećenosti sudaca dosad se posezalo za mjerom delegacije predmeta, ali unatoč tome što je od 2011. do 2013. godine u tu svrhu delegirano ukupno 72.486 predmeta, suci i sudovi i dalje su neujednačeno opterećeni do te mjere da je Prekršajni sud u Zagrebu više od šest puta opterećeniji od Prekršajnog suda u Lastovu.
 
Sve se to negativno odražava na trajanje sudskih postupaka, kvalitetu sudačkih odluka i u konačnici pravnu sigurnost građana:
  • od 2011. do 2013. godine Republika Hrvatska je građanima isplatila 88.527.459,61 kuna na ime zaštite prava na suđenje u razumnom roku,
  • parnični postupci u 2013. godini prosječno su trajali 667 dana, od zaprimanja tužbe do dana rješavanja, i to samo u prvom stupnju.
 
Nadalje, prevelik broj sudova otežava ili potpuno onemogućuje obavljanje godišnjeg neposrednog nadzora nad radom sudova, njihovih predsjednika i sudaca od strane viših sudova, odnosno Ministarstva pravosuđa, a složeni postupci imenovanja velikog broja predsjednika sudova opterećuju rad Državnog sudbenog vijeća i svih drugih koji sudjeluju u tom postupku (sudačkih vijeća, predsjednika viših sudova i ministra pravosuđa).
 
Slika postojeće sudske mreže pokazuje da je sustav opterećen velikim brojem malih pravosudnih tijela. Primjerice, u sadašnjoj mreži postoji čak 29 prekršajnih sudova s manje od tri suca, a 55 sudova ima do deset sudaca.

Neujednačenost sudske mreže najbolje pokazuje kontrast između Prekršajnih sudova u Lastovu i Visu na kojima radi po jedan sudac, dok na Prekršajnom sudu u Zagrebu rade 82 suca. Slično je i s općinskim sudovima. Općinski sud u Rabu ima dvoje sudaca, a Općinski građanski sud u Zagrebu 132 suca. To dovodi do toga da se u sudovima s manjim brojem sudaca, kakvih je trenutno većina, suci se ne mogu specijalizirati za rad u predmetima iz istovrsnih ili srodnih pravnih područja jer moraju postupati u gotovo svim predmetima iz nadležnosti suda. Slaba mogućnost specijalizacije sudaca nepovoljno se reflektira na duljinu postupka i kvalitetu odluka.

Jedan od nedostatka postojeće pravosudne mreže je i to što je 155 sudaca oslobođeno barem dijela „radne norme“ temeljem obveza u obavljanju rukovodeće dužnosti u sudovima.

Smještajni kapaciteti pravosudnih tijela neujednačeni su i uglavnom neprimjereni. Jednim dijelom zbog prevelikog broja pravosudnih tijela u sustavu, a jednim dijelom zbog nedostatne sustavne brige o organiziranju smještajnih kapaciteta. Tako je velik broj sudova i državnih odvjetništava smješten u zakupljenim, često potpuno neadekvatnim poslovnim prostorima.

Svi sudovi, pa i oni nedovoljno radno opterećeni, zapošljavaju službenike i namještenike koji obavljaju sve radne procese kao što su primjerice dostava pismena, materijalno-financijsko poslovanje, izvršenje sankcija i sudska ovrha.

U svim sudovima, pa i onim nedovoljno radno opterećenim, treba financirati uspostavu i održavanje resursa za obavljanje svih procesa rada, kao primjerice informacijskog sustava koji se primjenjuje u poslovanju, informatičke opreme i službenih vozila.