Ovrha

Slika /slike/Ovrha.jpg

Ovršnim zakonom (Narodne novine, broj 112/2012, 25/2013 i 93/2014) uređen je postupak prisilnog ostvarenja tražbina te postupak dobrovoljnog sudskog i javnobilježničkog osiguranja tražbina.

Ovršni postupak je postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode:
  • prisilno ostvarenje novčanih ili nenovčanih tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak),
  • osiguranje tražbina (postupak osiguranja).

Dakle, svrha ovršnog postupka je namirenje ovrhovoditeljeve tražbine koju ovaj kao vjerovnik ima prema ovršeniku kao svojem dužniku.

Postupak pokreće ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne (podnosi se sudu) ili vjerodostojne isprave (podnosi se javnom bilježniku).

Iznimka od ovog pravila postoji kada ovrhovoditelj podnosi Financijskoj agenciji (FINA) zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave (npr. pravomoćne sudske presude). Ovo je dopušteno samo u slučaju kada se radi o ovrsi na novčanoj tražbini ovršenika (izravna naplata novčane tražbine). Tada FINA ne donosi rješenje o ovrsi, već primjerak ovrhovoditeljevog zahtjeva sa svim podacima dostavlja ovršeniku.

Ovršne isprave su:
  • ovršna sudska odluka (npr. presuda) ili nagodba,
  • ovršna javnobilježnička odluka ili isprava,
  • ovršna odluka ili nagodba iz upravnog postupka ako se odnose na ispunjenje novčane obveze.
  • ovršna odluke arbitražnog suda ili nagodba sklopljena pred nekim od sudovima časti pri strukovnim komorama u RH,
  • te druge isprave koje su kao ovršna isprava određene nekim posebnim zakonom, a ne Ovršnim zakonom.

Ovršenik ima pravo na:
  • žalbu protiv sudskog rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, odnosno
  • prigovor protiv javnobilježničkog rješenja na temelju vjerodostojne isprave.

Pravodobna i dopuštena žalba protiv sudskog rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave ne odgađa provedbu ovrhe.

Pravodobni i dopušteni prigovor protiv javnobilježničkog rješenja na temelju vjerodostojne isprave (podnosi se javnom bilježniku, ali o njemu odlučuje sud) postupak preusmjerava u tzv. klasičnu parnicu koja se nastavlja pred sudom, a u kojoj stranke, sada tužitelj (bivši ovrhovoditelj) i tuženik (bivši ovršenik), moraju dokazati svoje navode da bi uspjeli u postupku. Ako su ostvarene pretpostavke propisane Ovršnim zakonom, ovršenik ima pravo na odgodu ovrhe.

Predmet ovrhe može biti imovina ovršenika (novac, nekretnine, pokretnine, vrijednosni papiri, udjeli u trgovačkom društvu) ili neko ovrhovoditeljevo neimovinsko pravo (predaja i isporuke pokretnine, ispražnjenje i predaju nekretnine, vraćanje na rad i sl.). Tijekom postupka ovrhovoditelj može birati na kojem predmetu ovrhe želi provesti ovrhu.

Ovršni postupak dovršava se namirenjem ovrhovoditeljeve tražbine u cijelosti ili njegovim povlačenjem prijedloga za ovrhu.

Nakon 1. srpnja 2013. godine kada je Republika Hrvatska postala članica Europske unije, moguće je bez posebnih procedura, temeljem domaće ovršne isprave pokrenuti i provesti ovršni postupak u nekoj od država članica Europske unije, kao i pokrenuti i provesti takav postupak pred domaćim sudovima temeljem ovršne isprave donesene u nekoj od država članica Europske unije.

Najčešća pitanja i odgovori

Program IPA 2010 Twinning projekt Poboljšanje sustava ovrhe u Republici Hrvatskoj